Ponoc je...sjedim u cosku svoje sobe,nekako tuzan i razocaran...Nebo su prekrile zvjezdice,mjesec je tako lijep i pun i daje ovoj noci posebnu ljepotu. Sve to nekako utice na mene.Ne znam zasto..Mozda me sjeca na proslost..Moju i njenu proslos...--Bezazleno je sa njom pocelo,i tek poslije sve se to nekako otelo. Nisam vjerovao da nesto moze tako voljeti,da se preda u potpunosti..Dao sam joj svoje srce,drzala ga je na dlanu..Bili su to najljepsi trenutci mog zivota.. Sjecanja sve vise i vise naviru.. Sklapam oci,cujem srce kako kuca.U venama mojim jos su jos su vatre njenih poljubaca...Niko nije imao takve usne crvene kao vino boje,a njezne kao kasmir.. Miris koze njen jos uvijek je nezaboravljen ..Jednostavno jedno malo savrsenstvo koje je zavladalo mojom dusom i tijelom... Bila je to ljepota sto se samo jednom gleda..O da li mi misli lutaju,ja je trazim..Pokusavam je pronaci negdje gdje je nema... Ne,ona vise nije sa mnom,nije pokraj mene,ali je jos uvijek u srcu mom..I ostat ce zauvijek ..Znam da nije zasluzila i da je sada pokraj drugog. Da joj drugi ljubi usne i miluje njezinu kosu.. To boli,jako! Ja o podnosim..Moram,poslije nje mnoge su prosle kroz moj zivot ali ni jedna se nije zadrzala ,Ne znam zaso.. Vjerovatno sto sam u svakoj trazio nju--- I da li ona pruza svoju ljubav drugom,,a meni ostaju samo sjecanja..Sjecanja na nju i jedno tuzno ljeto...
